U suvremenom društvu raste svijest o važnosti zdrave prehrane i aktivnog načina života. Sve više ljudi odlučuje se za izbjegavanje prerađene hrane, šećera i nezdravih masti, okrećući se prirodnim, svježim i nutritivno bogatim namirnicama. No, kada se želja za zdravim načinom života pretvori u opsesiju, posljedice mogu biti ozbiljne i pogubne za psihičko, ali i fizičko zdravlje.
Ortoreksija, poremećaj koji označava patološku zaokupljenost zdravom hranom, često se skriva iza maski samodiscipline i brige za tijelo, a u stvarnosti nosi elemente kontrole, tjeskobe i rigidnosti. Ljudi s ortoreksijom često isključuju cijele skupine namirnica, provode sate planirajući obroke i osjećaju krivnju ako pojedu nešto nezdravo. Psihoterapija i rad s psihoterapeutom mogu igrati ključnu ulogu u prepoznavanju i liječenju ovog obrasca ponašanja.
Sadržaj
Što je ortoreksija
Ortoreksija je pojam je koji je 1997. godine uveo američki liječnik Steven Bratman. Naziv dolazi od grčke riječi “orthos” (pravilan) i “orexis” (apetit), a označava opsesivnu potrebu za jedenjem isključivo “čiste” ili “zdrave” hrane. Iako ortoreksija nije službeno priznata u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), broj osoba koje pokazuju simptome ovog poremećaja raste.
Ortoreksija često počinje kao dobra namjera – želja za boljim zdravljem, više energije ili prevencijom bolesti. Međutim, s vremenom postaje opsesija. Osoba počinje strogo izbjegavati određene sastojke, često bez znanstvene osnove, i razvija kompleksna pravila o prehrani koja je sve teže slijediti. Svako odstupanje od idealne prehrane uzrokuje osjećaj krivnje, srama ili čak straha.
Opsesija zdravom hranom kao maska problema
Opsesija zdravom hranom često se u društvu percipira kao pozitivna osobina – znak odgovornosti, informiranosti i samodiscipline. No, kada osoba provodi sate analizirajući etikete, planira obroke tjednima unaprijed, odbija jesti izvan kuće ili se izolira iz društva kako bi izbjegla nezdrave obroke, znakovi su da prehrambene navike prelaze granicu zdravog ponašanja.
Takva zaokupljenost često skriva dublje psihološke probleme poput:
- Potrebe za kontrolom
- Niskog samopouzdanja
- Tjeskobe
- Straha od bolesti
Hrana tada postaje alat za osjećaj sigurnosti i kontrole nad vlastitim tijelom i životom. Paradoksalno, opsesija zdravom hranom može dovesti do nutritivnih deficita, smanjene kvalitete života i socijalne izolacije te intervencija psihoterapeuta može biti ključna u prepoznavanju i liječenju.
Razne prehranske smetnje
Gore navedeno se sve više promatra kao dio spektra prehranskih smetnji, zajedno s anoreksijom, bulimijom i poremećajem prejedanja. Iako ima specifične karakteristike, dijeli mnoge zajedničke crte s ostalim poremećajima, poput rigidnog razmišljanja, perfekcionizma, emocionalne disfunkcije i problema s tjelesnim samopoimanjem. Za razliku od anoreksije, gdje je fokus na količini hrane i gubitku težine, kod ortoreksije je naglasak na čistoći hrane.
Međutim, krajnji učinci ove prehranske smetnje mogu biti slični: pothranjenost, manjak ključnih nutrijenata, gubitak tjelesne mase i iscrpljenost. U nekim slučajevima ortoreksija može predstavljati početnu fazu drugih ozbiljnijih poremećaja prehrane. Važno je naglasiti da se može razviti neovisno o težini osobe. Netko može izgledati “zdravo”, a ipak imati ozbiljne unutarnje borbe povezane s hranom i prehranom općenito.
Psihoterapija kao način razumijevanja i iscjeljenja
Psihoterapija predstavlja ključan oblik pomoći osobama koje se bore s raznim problemima povezanim s prehranom. Cilj terapijskog rada nije samo promjena prehrambenih navika, nego i razumijevanje emocionalnih i kognitivnih uzroka opsesije. Kroz psihoterapiju, osoba može osvijestiti kako je hrana postala simbol kontrole, sigurnosti ili vrijednosti te naučiti razvijati zdraviji odnos prema sebi i prehrani.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) često se koristi u tretmanima jer pomaže u prepoznavanju i mijenjanju iracionalnih uvjerenja i ponašanja. Na primjer, uvjerenje “ako pojedem nešto nezdravo, bit ću bolestan” može se razgraditi i zamijeniti realnijim pogledom. Osim KBT-a, korisne mogu biti i terapije usmjerene na emocije, poput psihodinamske terapije ili terapije usmjerene na suosjećanje.
Psihoterapeut kao podrška i vodič kroz oporavak
U borbi protiv raznih navedenih problema, psihoterapeut ima ključnu ulogu. On nije samo stručnjak za metode i tehnike, već i suputnik u procesu suočavanja s vlastitim mislima, emocijama i navikama. Kvalificirani psihoterapeut stvara siguran prostor u kojem klijent može istražiti dublje razloge svoje opsesije zdravom hranom bez osude ili pritiska.
Rad s psihoterapeutom uključuje postavljanje realnih ciljeva, učenje kako razlikovati stvarnu potrebu za zdravljem od kompulzivne kontrole, te vraćanje fleksibilnosti u prehrambene navike. Također se radi na izgradnji tolerancije na nelagodu, razvijanju samopouzdanja i uspostavljanju zdravijih odnosa, kako s hranom tako i s okolinom. Psihoterapeut također može raditi u suradnji s nutricionistom, liječnikom i drugim stručnjacima kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup oporavku.